Dani Evropske Baštine u Centru za kulturu "Vlada Divljan" od 20.09.2017.
U okviru manifestacije Dani Evropske Baštine biće prikazivani dokumentarni filmovi.
17.09.2017. u 21h prikazujemo film "Albanska golgota" - projekcija je otkazana iz tehničkih razloga, o naknadnom terminu ćemo vas obavestiti.
Hvala na razumevanju.
20..9.2017. u 16h prikazujemo film "Pobedi sebe"
29.09.2017. u 19h prikazujemo film "Kliktaj divljine"
„STARA PLANINA RIZNICA SVEKOLIKIH TAJNI I LEPOTA“
autor: Vladimir Manić
PROGRAM:
1.Kratko predstavljanje autora,
2. Inserti iz filmova,
3. “Park prirode Stara planina“, PPT prezentacija i predavanje,
4. Dugometražni dokumentarni film „Kliktaj divljine“, projekcija
Trajanje programa 90 minuta
Dugometražni dokumentarni film „Kliktaj divljine“
Scenario,režija,kamera,tekst inarator:Vladimir Manić
Kompozitormuzike:prof.AleksandarPetković
Stručni konsultanti: prof. dr Bratislav Grubač i prof.Dejan Dabić
“ KLIKTAJ DIVLjINE” je dugometražni ekološki film i setna autobiografska priča Vladimira Manića, čoveka koji je godinama krstario po divljim i nedovoljno istraženim prostorima Stare planine da bi kamerom i foto aparatom zabeležio neponovljive trenutke iz života prirode.
Godine 1995. u klisuri Senokoške reke on pronalazi i snima riđeg mišara (Buteo rufinus), pticu iz porodice jastrebova za koju ornitolozi smatraju da je jedna od najređih i najlepših ptica Evrope. Ta da je ova vrsta po prvi put viđena na prostorima Srbije i zabeležena okom kamere.Neki kažu da film „Kliktaj divljine“ podseća na čuveni roman Ernesta Hemingveja „Starac i more“, jer predstavlja pokušaj i težnju autora da prouči i pronikne u tajanstveni život ove veličanstvene ptice.
FILMSKO STVARALAŠTVO VLADIMIRA MANIĆA
Stara planina, gorostas na krajnjem jugoistoku Srbije, divlja i neponovljiva raskoš lepote i tajni.
Vladimir Manić, učitelj iz Niša, čovek koji sa neizmernim entuzijazmom i upornošću čitave dve decenije krstari planinom, kamerom i fotoaparatom beleži njen životni dah, njeno popstojanje i smisao. Za njegovo stvaralaštvo planina je nepresušna inspiracija i nadahnuće.
Više stotina sati snimljenog materijala o lepotama divljih predela, biljnim i životinjskim vrstama, starim naseljima, stočarima, crkvama i manastirima uobličio je u filmove koji predstavljaju raznovrstan mozaik života Stare planine i vredno svedočanstvo za budućnost.
Jedno od prvih Manićevih ostvarenja je dokumentarni film „Godišnja doba Visoka“ koji je završen marta 1991.godine. U to vreme ovaj film izazvao je prilično interesovanje u javnosti, posebno među ljubiteljima prirode, a njegov autor stekao brojne saradnike. U narednim godinama Manić je obišao gotovo čitavo područje Stare planine u Srbiji. Kasnije se pokazalo da je Manić beležeći život Stare planine, na neki način sačuvao od zaborava mnoge vrednosti, koje su na tim prostorima postepeno nestajale, pre svega bogatu kulturnu tradiciju i ljudska naselja.
Da je Stara planina zaista riznica svekolikih tajni, pokazalo se tokom mnogih godina snimanja i boravka na terenu. Maja meseca 1991. godine Manić na Vidliču pronalazi i snima riđeg mišara (Buteo rufinus) pticu iz prodice jastrebova za koju se do tada nije znalo da živi na našim prostorima, a ornitolozi su je smatrali jednom od najređih i najlepših ptica Evrope.
Narednih godina Manić ponavlja svoj uspeh. Sa svojim saradnicima, botaničarima prof. Bojanom Zlatkovićem i prof. dr Vladimirom Ranđelovićem, on pronalazi i snima biljke koje su do tada bile nepoznate za nauku,ili za floru Srbije. Prvi put ove biljke viđene su okom kamere i zabeležene u Manićevim filmovima. To je na primer staroplaninski ili krilasti zvončić (Campanula calicialata). Za ovu biljku smatra se da je potpuno nepoznata u nauci i tercijarne je starosti. Upisana je u Crvenu knjigu flore Srbije.
Prilikom snimanja filma “Visok“ u kanjonu Rosomački lonci Manić sa prof. Zlatkovićem pronalazi crnoplodnu dunjaricu( cotoneaster niger) za koju se do tada nije znalo da postoji u flori Srbije.
U periodu od 1996. do 2002. godine u slivu Toplodolske reke Manić otkriva i snima seriju velikih vodopada, koji su do tada bili nepoznati javnosti. Smatra se da su među najvećima u Srbiji.Takav je na primer Piljski vodopad (65 m) koji, mada još uvek nezvanično, mnogi već smatraju najvećim u zemlji.
Za dvadesetak godina svog stvaralačkog rada Vladimir Manić je stekao brojne saradnike sa kojima je istraživao i snimao u prirodi.To su bila poznata i priznata imena iz sveta nauke.Među njima bili su: prof. dr Spas Sotirov, prof. dr Jovan Ćirić, prof. dr Vladimir Ranđelović, prof. Bojan Zlatković, prof.Bratislav Grubač i mnogi drugi.
Desetak godina rada, istraživanja i upornosti Manić kruniše prvim uspehom.
Godine 2000. on završava svoj dokumentarno naučno-popularni film „Visok“.To je bez sumnje do danas najozbiljniji filmski projekat o Staroj planini, koji će teško biti ikada prevaziđen.
Za ovaj fim u svojoj recenziji prof. dr Spas Sotirov kaže:
„Ovo filmsko delo predstavlja iščupani komad srca velikog zaljubljenika u od drugih zaboravnjeni zavičaj.To je svedočanstvo o rodnom kraju koje će tokom vremena sve više dobijati na ceni jer su u njemu, kao u arhivskoj riznici, konzervirani i u zadnji čas sačuvani materijali o ljudima jedne planine, životu njihovom koji nestaje, i prirodi koja se menja.“
U februaru mesecu 2000. godine film „Visok“ doživljava svoj prvi uspeh. Na premijeri u Domu vojske u Nišu pred prepunom gledalištem Manić sa svojim saradnicima biva ispraćen dugotrajnim aplauzima.
Tokom 2001. godine film „Visok“ prikazivan je na stručnim skupovima u Beogradu, Nišu i u Jugoslovenskoj kinoteci.
U septembru mesecu na X Međunarodnom festivalu etnološkog filma u Beogradu, za svoj film „Visok“ Manić dobija nagradu „Prohorski anđeo“.
Svoj uspeh ovaj autor ponavlja i godinu dana kasnije na istom festivalu, svojim novim ostvarenjem „Kad zvona utihnu“. To je dokumentarni etno film kojim autor na poetski način kroz priču i sećanje glavnog lika filma, njegovog oca Jordana Manića sa Stare planine, dočarava jedan od gorućih problema danačnjice, postepeno gašenje sela i smanjenje stanovništva a time i nestajanje vekovnog tradicionalnog stočarstva.Materijali za ovaj film sakupljani su čitavu jednu ipo deceniju i imaju neprocenjivu antologijsku vrednost. Oni predstavljaju trajni zapis prohujalih vremena i svedočanstvo o životu staroplaninskih gorštaka.
Godine 2003. Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije svojim rešenjem je video-kasetu i disk filma „Visok“ odobrilo za upotrebu u nastavi kao nastavno sredstvo. Danas se ta nastavna sredstva koriste u mnogim školama širom Srbije.
Početkom 2006. godine Vladimir Manić završava jedno od svojih najvećih filmskih ostvarenja, dokumentarno-igrani etno film “Još samo tren“. Novi film razlikovao se od prethodnih po tome što su u njemu bili potpuno ravnopravno sa dokumentarnim zastupljeni i elementi igrane forme.Snimanje ovog filma, montaža i izrada muzike trajala je punih pet godina. U stvaranju mu¬zike za ovaj etno film učestvovalo je de¬setak emi¬nentnih muzičkih stvaraoca i izvođača na čelu sa profesorom muzike Alek¬sandrom Petkovićem iz Niša i Aleksandrom Vasovim iz Dimitrovgrada. Vokalni solisti bili su: Snežana Spasić, Dejan Najdanović Najda, Mili¬ca Plavšić, Saša Arsenkov, Aleksandar Vasov. Napravljeno je oko tri¬deset muzičkih numera, koje čine izuzetnu muzičku zbirku.
Svoj prvi nastup film „Još samo tren“ imao je juna 2008.godine na festivalu „Zlatni prosjak“ u Košicama u Slovačkoj.
Prva premijera održana je u novembru mesecu 2006.godine u Domu vojske u Nišu. Na premijeri je bilo preko 800 posetioca, brojne televizije i novinari.Uz izuzetan program, projekciju i muzičke numere iz filma uživo, publika je frenetičnim aplauzom pozdravila sve aktere filma, a naročito devedesetogodišnjeg starca Nacka Nikolova kao nosioca glavne uloge u filmu i Vladimira Manića, autora filma.
U oktobru 2009. godine na Međunarodnom festivalu etnološkog film u Beogradu Manić svojim filmom „Još samo tren“ dobija Specijalnu nagradu i još jedno priznanje. Retki su stvaraoci koji čak tri puta na istom festivalu dobijaju priznanja i potvrđuju svoj uspeh. Oni time daju izuzetan doprinos u očuvanju naše bogate kulturne baštine.
2010. godine Vladimir Manić završava svoj dugometražni dokumentarni film "Kliktaj divljine" za koji neki kažu da podseća na čuveni roman Ernesta Hemingveja „Starac i more““.To je autobiografski film Vladimira Manića i priča o pustolovinama i višegodišnjim traganjima za izuzetno retkom, gotovo istrebljenom vrstom ptice, riđem mišaru (Buteo rufinus), i prijateljstvu između čoveka i ptice.
2011. godine Manić impresionira filmsku javnost sa novim ostvarenjem koje se zove "Zatočenici divljine".Ovaj film govori o divljim konjima sa Stare planine koje je današnja civilizacija zaboravila, naterala da postanu divlji ali i da im suzi životni prostor stalnim narušavanjem i degradacijom ekosistema i staništa.
2013. godine svetlost dana je ugledao novi Manićev film koji je ima naslov "1700 godina Milanskog edikta", film o velikoj proslavi i pravoslavnom saboru koji obeležava 1700 godina od donošenja Milanskog edikta.Film je napravljen od materijala snimljenih nekoliko dana pre i za vreme centralne proslave. Autor na poetski i umetnički način je hteo da dočara ovaj veliki događaj ne samo za Niš, već i za čitav pravoslavni svet i šire .
Učitelj Vladimir Manić trenutno sprema svoje kapitalno delo, film „BISERI STARE PLANINE“ za koji je prikuplja materijale skoro dve decenije. Nastao je kao rezultat višegodišnjih napora i rada na terenu u želji da se pronikne u mnoge tajne planine, u njene prave istinske bisere. Putovanjem kroz bespuća i divlje prostore planine autor filma dolazi do neverovatnih otkrića kao što su vodopadi (najveći u Srbiji), retke endemične vrste biljaka (neke nepoznate za nauku), staništa ptica koja su po prvi put otkrivena na našim prostorima (Riđi mišar-Buteo rufinus) i dr.
Snimljeni materijali, filmovi koje je napravio i saradnici koje je stekao predstavljaju sami po sebi kapitalno blago koje je Manić godinama stvarao, krstarći po nepreglednim planinskim prostorima i bespućima Stare planine.To blago je ipak samo deo onoga što Stara planina, riznica svekolikih tajni i lepota, sobom skriva.